Mozak miruje, al’ ispod mora tece vreli kamen.
Grob podriguje, prozdrace mi kosti ako stanem.
Istetovirani strah na tvojim obrazima jeca, ti si samo njegov podstanar.
Smrtno ozbiljan, bez oca i bez prijatelja.

Prazne godine, oko tebe tuzno lete.
Sta ces ti sa njima i sta ce one s tobom takvim?
Ti si revidirao stav sto pedeset puta cas si rodjen kao musko,
Cas ko zensko, koga je to briga.
Sam znas, rodjen si ko picka.

Gde je granica? Ja nisam siguran ni da postoji.
Sta je cilj? Ili trcimo u krug bez cilja.
Put od tebe do mene, sa hiljadu rupa, ko Kumodraska ulica.
Nemam vremena, da cekam da se ubijes.

Ref:
Slomi me, ja necu inat tvoj zivotom da platim.
Skloni me, eto nisam uspeo da shvatim.
Ubij me, ti to mozes da uradis sa svakim.
Ako sve vidi, sto se pravi blesav,
Sto ne otera sva govna u nebesa.

Zadah osvete kruzi iznad moje glave.
Zar da ubijem, da se prestrojim u tvoje pleme?
Ljudi gutaju suze, zvacu sopstvene zube,
Lije krv sa krova ruske crkve.
Tezak slucaj pakla, tesko da ima ista strasnije.

Budi me, pre no sto pozelim da umrem u snu.
Ubij me, svima za primer raskomadaj moj trup.
Slomi me, vidim tvoj strah, to niko ne sme da zna.
Ako sve vidi sto se pravi blesav,
Sto ne otera sva govna u nebesa.

Komentari