Portret mog zivota
Vetar prosipa bokal fosfora. Vitraz mraza na oknu prozora. Jedne noci k’o ova, znace Bog, doslikacu portret zivota svog. Silueta se davno nazire. Neko uzdahne, neko zazire. Isto vide a razno tumace, djavo prste u farbu umace. Prave si boje dodala na taj portret zivota mog: talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog. I lila, tamnu,…