Kad god kisa pocne kleti
zadrhti u basti grana
kad tjeskobu svak’ osjeti
ja se latim kisobrana
Isprate nas tad u setnju
zvona gradske katedrale
a duge nas ruke sretnu
pokvasene magistrale
I dok kisni dobos bije
nekuda nas vode puti
kao bezbroj dana prije
ja mu pricam, a on cuti
Niko ne zna tako slusat’
duge price mojih rana
ko sto znade jedna dusa
dobrog starog kisobrana
Pricajuc’ o puno cemu
zaboravim na sve boli
i spomenem jednu zenu
u daljini sto me voli
I tako ce proci sati
lutanja duz magistrale
dok nas prvi sumrak vrati
u tisinu sobe male
Svakog ljeta stane prica
al’ s jeseni opet ranom
vidjecete vi mladica
na magistrali s’ kisobranom
Svakog ljeta stane prica
al’ s jesenjom kisom ranom
vidjecete vi mladica
na magistrali s’ kisobranom
